Vjetropark, 1 dio

Izazov

Prijevoz vjetroturbina: 65 x 700 kilometara

Prijevoz pet novih vjetroturbina namijenjenih vjetroparku Ivan Sedlo u Bosni i Hercegovini bio je poseban projekt za Prangl. Sve komponente su morale biti iskrcane u zadarskoj luci i potom transportirane svih 700 kilometara do mjesta ugradnje na Ivan Sedlu.

Naše rješenje

Istovar

Iskrcaj broda obavljen je uz pomoć dvije teleskopske dizalice nosivosti 130 i 250 tona. Najteže komponente težile su 65 tona, a najdulje su bile lopatice rotora sa 72 metra. Pranglovi teški transporteri bili su spremni u luci za prihvat tereta: 5-osovinski tegljači ili 4-osovinski tegljači opremljeni su različitom posebnom opremom ovisno o nosivosti. Korištene su 9-osovinske poluprikolice, modularne prikolice, krilne prikolice, toranjski adapteri i teleskopske prikolice sa žlicama.

Teški transport

S obzirom na dugu rutu (luka Zadar - Zagreb - granični prijelaz Svilaj - Zenica - Sarajevo) i iznimne gabarite prijevoza, prijevozi nisu bili laki. Transporteri s lopaticama rotora bili su dimenzija 82,00 x 4,50 x 4,50 metara i težili su 80 tona. Transporteri s najtežim dijelovima tornja bili su dimenzija 55,00 x 4,50 x 4,55 metara i težili su 130 tona. S 26,50 x 3,50 x 4,50 metara i 130 tona, transporteri s gondolama bili su kraći, ali jednako široki kao i ostali. 200 od ukupno 700 kilometara trebalo je odvoziti lokalnim, uskim cestama.

Trajanje prijevoza: četiri noći.

Također je bilo potrebno pobrinuti se za siguran promet hrvatskom autocestom. Na dva mjesta bilo je potpuno zatvaranje i preusmjeravanje na suprotni trak. U Bosni su bili potrebni građevinski radovi za putovanje linijom. Bilo je ukupno 13 transporta po turbini kako bi se sve komponente dovezle na odredište. Svaki transportni vlak bio je na putu ukupno četiri noći - dvije u Hrvatskoj i dvije u Bosni i Hercegovini. Međutim, zbog nagiba do 20%, teška teretna vozila nisu mogla dostaviti teret izravno na gradilište na kraju trase.

Samohodni teški moduli

U podnožju planine uređeno je pretovarno mjesto sa skladišnim objektima za pretovar komponenti vjetroagregata na odgovarajuća vozila pomoću dvije pokretne teleskopske dizalice (110 i 130 tona): lopatice rotora na samohodne teške module s posebnim uređajem za transport lopatice, djelomične dijelove tornja i 4-osovinske traktore s vlastitim modularnim prikolicama. Nakon osam kilometara vrlo zahtjevne brdske vožnje, svi su dijelovi postupno istovareni autodizalicom nosivosti 160 tona i autodizalicom nosivosti 250 tona.